U osnovi svakog takmičenja je izazov i želja da se na taj izazov odgovori.  Takmičenja u HST-u su posebana. Sve svoje znanje i veštinu trebaš da sažmeš i , kroz rezultat, iskažeš sav svoj višemesečni rad. Pored tebe su tvoji konkurenti koji se trude  da postignu rezultat bolji od tvog. Oni su mesecima pre takmičenja vežbali barem onoliko koliko i ti, a mnogi od njih su profesionalci koji u životu ništa drugo i ne rade. Da li je teško? Dovoljno je samo da se vidi kako treneri smiruju i opuštaju takmičare pre ulaska ili kao se takmičari bore sa emocijama kad izađu iz sale , pa znati da nije lako.A kad Vam  jos ni Miro/YU2A nije tu bolje je da ne znate kako je. Ili da znate, pa da ga pritisnete da se vrati..?

HST je aktivnost koja je mene posle petnaest godina vratila ovde.Uklapa se u moje dnevne aktivnosti o kojima više ne mislim,uvek u isto vreme,sednem provežbam oko sat, pa idem dalje. Danasnji HST se puno promenio od nekadašnjih QRQ takmičenja. Propozicije su se promenile, zanimljiviji je i lepši i ima više mogućnosti nego pre.Ove godine je i prijem popravljen. Uvedena je mogućnost izbora deset brzina koje svi primaju istovremeno i prepisuju istovremeno, tako da se vreme koje je do sada trošeno na sam prijem duplo smanjilo. Svi su takmičari imali lap topove, slušalice su bile odlične, kompletna oprema perfektna. Organizacija odlična, sve u minut i na vreme, medijski propraćeno kako to i treba. Svečano otvaranje ste mogli da vidite na You Tube-u. Što se mene tiče, da bar nešto prigovorim, malo hladnjikavo za naš južnjački ukus, Dušan/YU1EA  i ja nismo skidali džemper ni jaknu.

Svake godine se povećava broj zemalja koje učestvuju na HST. Ove godine takmičilo se 20 zemalja. Ukupno, svi rezultati su poboljšani, postavljeni su i novi svetski rekordi. Moja kategorija je digla ukupne rezultate, gospođe su bogami vežbale poslednju godinu i to dobro. Rumunka je bila vrlo otvorena u razgovoru i rekla mi da nove brzine traže timsko angažovanje, da ni ona nije mogla da digne brzinu sama, da je puno radila, šta je radila i ko je s  njom radio. Ovo je više priča za sastanak HST reprezentacije, nadam se u najskorije vreme. Bilo je kako je bilo, rezultati su odmah objavljeni. Nisam baš prezadovoljna svojim plasmanom u Morze Runner disciplini, ali kad sam analizirala svoje rezultate, hronološki po godinama od 2007. kad sam počela ovo da radim , kako  po disciplinama naizmenično, tako i total plasman, videla sam :o d 362,4 u Beogradu do 421,1 u Bilefeldu, prijem povecan za 17 predaja za 19 a RUFZ za 23.Morze Runer ovde osciluje gore dole po 20. Ko se time bavi zna da to nije čisto subjektivna stvar. Ovim sam samo htela da kažem da HST ne zahteva previše vremena , samo svakodnevno vezbanje. Bolje svakog dana pola sata nego tri meseca ništa, pa dva sata dnevno. Otežavajuća okolnost je što sam se  pre samog takmičenja snalazila za vežbanje. Od kuće sam otišla u nedelju, a glavno takmičenje imala u petak. K’o kad izađeš na ispit, a šest dana pre toga slabo obnavljaš gradivo. No dobro, neka se rezultatima Miro bavi, od mene toliko.

Srećom, na put nisam krenula sama.  Kao sudija, u Bilefeld je krenuo i Dušan yu1ea. Zahvaljujući njemu put mi je prošao potpuno bezbrižno. Na takmičenju, mnogo susreta i druženja. Razmena iskustava, neka nova, neka stara poznanstva. Moje omiljeno društvo, Balkanci, vedri i nasmejani, pomažu se i bodre jedni druge. A što smo igrali na hamfestu … Lepo i nezaboravno. Za vreme takmičenja primila sam mnogo sms-ova podrške od mojih drugova Zorana YU1EW, Marka YT2T, Bože YT2B, Mira YU2A, Brace YU2EA, Gorana YT7AW  i Milana YU8A.

Subota , kad je prošlo glavno, bila je dan za obilazak okoline ili odlazak u DR1A. Ja sam, naravno, odabrala ovo drugo. Nije to bilo ni tako blizu, ali prijatna vožnja uz fino društvo, ni ne primeti se. A tamo? Sedam stubova blješti na suncu, antene, rotatori, čuda, oprema da padneš na nos. Logistika, sve do detalja. Zaista je vredelo. Gde su oni, a gde smo pa mi? A moji drugovi čuda prave s Rautova.

I na kraju, treba istaći. Da bih u opšte bila u prilici da iznesem ove utiske, moralo je da se desi mnogo toga. Zbog toga se zahvaljujem Savezu Radio Amatera Srbije. Zahvaljujem se Zoranu YU1EW koji mi je kupio avionske karte i pružio ogromnu podršku u pravom smislu te reči, Dušanu YU1EA, koji je, i pored velikih sudijskih obaveza , našao vremena i energije da mi pomogne na tako velikom takmičenju, mojoj porodici, koja me podržava u svemu ovome, kao i svim mojim drugovima iz radio kluba YU1AST. Ja sam se trudila da nas predstavim na najbolji mogući način.

Sličke samo da osetite deo atmosfere.

Julija YU8YL